Pravobranitelj za osobe s invaliditetom: Samo jedno od osmero djece dobije potrebnu uslugu

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj trenutno živi oko 7.000 osoba s autizmom, a taj broj iz godine u godinu raste. Ipak, kako ističe Jurišić, sustav ne prati taj trend odgovarajućim, planskim i sustavnim rješenjima.

"Autizam je specifičan i zahtijeva kontinuiranu i organiziranu podršku, no mi se i dalje bavimo administrativnim pitanjima poput statusa centara i radnih uvjeta, dok zanemarujemo ono ključno – razvoj kvalitetnih usluga koje bi unaprijedile život osoba s autizmom i njihovih obitelji", naglašava.

Poseban problem, dodaje, predstavlja neujednačena dostupnost usluga, zbog čega kvaliteta života osoba s invaliditetom često ovisi o mjestu stanovanja. U manjim sredinama usluge su znatno slabije dostupne, a podrška sustava nedostatna.

Jedan od najvećih izazova javlja se nakon izlaska mladih osoba s invaliditetom iz obrazovnog sustava. Nakon 21. godine mnogi ostaju bez organizirane podrške te su prepušteni snalažljivosti svojih obitelji. Nedostaje, ističe Jurišić, razvijenih usluga u zajednici poput cjelodnevnih boravaka koji bi omogućili aktivno uključivanje u društvo.

Naglasio je i važnost razvoja organiziranog stanovanja kao alternative institucionalizaciji. Trenutno je oko 15.000 osoba s invaliditetom smješteno u institucije ili udomiteljstvo, a taj se broj smanjuje vrlo sporo. "Institucije često zadovoljavaju samo osnovne potrebe, ali ne omogućuju punu realizaciju ljudskih prava i kvalitetan život", upozorava.

Iako priznaje da su se uvjeti života osoba s invaliditetom poboljšali u odnosu na ranije razdoblje, Jurišić ističe kako Hrvatska još uvijek ne ispunjava sve preuzete međunarodne obveze. Sustav, kaže, mora postati učinkovitiji i pristupačniji svima.

Tijekom 2025. godine građani su se Uredu pravobranitelja obratili više od 4.470 puta, što je porast od 26 posto u odnosu na prethodnu godinu. Najviše pritužbi odnosi se na područja socijalne skrbi, obrazovanja, zapošljavanja i pravosuđa, a česte su i pritužbe na dugotrajne postupke i diskriminaciju, osobito u pristupu uslugama.

Problem arhitektonskih barijera i dalje je izražen, uključujući i nepristupačnost brojnih kulturnih i turističkih sadržaja. "Zemlja smo bogate povijesti, a brojne naše kulturne znamenitosti, muzeji, galerije su još uvijek nepristupačne, niti naša turistička odredišta nisu u dovoljnoj mjeri pristupačna osobama s invaliditetom, kako domaćim tako i stranim gostima, a brojni pokazatelji ukazuju na to da su osobe s invaliditetom zapravo dobri gosti" rekao je.

Diskriminacija je, kaže, prisutna i u obrazovanju, gdje se u nekim sredinama djeca s teškoćama ne mogu upisati u vrtiće i škole, najčešće zbog nedostatka znanja ili resursa. Jurišić naglašava da obrazovanje mora biti jednako dostupno svima.

Na tržištu rada vidljivi su određeni pomaci – više od 21.000 osoba s invaliditetom je zaposleno, dok ih je oko 9.200 i dalje nezaposleno. Ipak, zapošljavanje osoba bez invaliditeta i dalje raste znatno brže. Kao ključni problem navodi predrasude poslodavaca, koje i dalje koče zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Posebno zabrinjava stanje u području rane intervencije. Procjenjuje se da oko 24.000 djece u Hrvatskoj treba tu vrstu podrške, no sustav trenutno obuhvaća tek oko 1.200 djece. "Samo jedno od osmero djece dobije potrebnu uslugu", upozorava Jurišić, ističući nedostatak međusektorske suradnje i dostupnosti usluga.

Zaključuje kako je nužno smanjiti liste čekanja, osigurati dostupnost usluga u svim dijelovima zemlje i rasteretiti roditelje koji su često prisiljeni pomoć tražiti u privatnom sektoru. "Rana intervencija mora biti imperativ", zaključio je.